| الوصف: |
U radu se proučava sintaksa hrvatskoglagoljskih tekstova prevedenih s latinskoga i sintaktički utjecaji latinskoga na jezik hrvatskoga crkvenoslavenskog u prijevodnim tekstovima. Metodologija rada podređena je opisu građe te je uglavnom deskriptivna i interpretativna te kontrastivna, temelji se na osnovnoj lingvističkoj teoriji te na spoznajama iz kontaktne lingvistike, teorije prevođenja te teorije procesuiranja rečenica i parsinga. Korpus tekstova koji se analiziraju uključuje apokrifne tekstove: Život Adama i Eve, Nikodemovo evanđelje, Protoevanđelje Jakovljevo ; hagiografije: Čtenie svete Margarite, Čistilište svetoga Patricija, Život Marije Magdalene ; biblijske knjige: Knjiga mudrosti, Estera, Knjige o Makabejcima, brevijarska služba Služba u čast sv. Anti te korpus za Rječnik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije. Analizira se utjecaj latinske sintakse na sintaksu prijevoda: prijedložni izrazi, participi, perifrastična konjugacija aktivna, ablativ apsolutni (s participom prezenta, perfekta i bez participa), ablativ apsolutni, gerund i gerundiv, perifrastična konjugacija pasivna, infinitivne konstrukcije (akuzativ i nominativ s infinitivom), zavisne rečenice (osobito prevođenje veznika i uporaba glagolskih načina) – zavisnoupitne, izrične, namjerne, zahtjevne, vremenske, uzročne, dopusne, posljedične, pogodbene, poredbene i odnosne rečenice, negacija, red riječi. Pri prevođenju s latinskoga na hrvatski crkvenoslavenski većina se struktura prevodi svojim prototipnim prijevodnim ekvivalentom. Zbog toga se često u prijevodu neki prijedlozi, veznici, glagolski oblici i druge strukture upotrebljavaju u značenjima koje im nije prototipno. Osobito su bliski latinskomu izvorniku prijevodi biblijskih tekstova, u kojima su utjecaji latinskoga i najvidljiviji. |
