U ovom ćemo radu ukratko prikazati neke tipične probleme hrvatskih studenata njemačkog jezika s obzirom na redoslijed rečeničnih sastavnica u njemačkom jeziku. Na prvi pogled red riječi u njemačkom jeziku ne bi trebao biti problem pri svladavanju tog jezika jer je propisan odnosno relativno neslobodan pa bi se mogao lako naučiti. No česte pogreške u studentskim radovima, osobito na prvoj i drugoj godini studija njemačkog jezika, upućuju na potrebu stalnog supostavljanja pravila o redu riječi u njemačkom i hrvatskom jeziku. Za potrebe ovog rada osvrnut ćemo se na sintaktičke i morfološke uvjete koji utječu na redoslijed rečeničnih sastavnica u njemačkom jeziku. U kontekstu sintaktičkih uvjeta naglasit ćemo važnost rečeničnog okvira i načela napetosti kao osnovnih načela na kojima se temelji njemačka rečenica, a smatraju se najvećom razlikom u građenju rečenice u hrvatskom i njemačkom jeziku. Pritom kao pretpostavku za provođenje načela napetosti valja spomenuti pravilo drugog mjesta koje je u njemačkoj izjavnoj rečenici isključivo rezervirano za predikat odnosno u slučaju složenih predikatnih oblika za finitni oblik pomoćnog ili modalnog glagola dok već spomenuti rečenični okvir zatvara particip ili infinitiv ili pak naglašeni prefiks složenih glagola. U kontekstu morfoloških uvjeta istaknut ćemo izražavanje rečeničnih sastavnica određenim vrstama riječi te određenim gramatičkim oblicima.
