Bitka kod Siska 1593. i Dugi rat koji je uslijedio, nedvojbeno predstavljaju prekretnicu u hrvatskoj povijesti. U samoj bitci, a posebno događajima koji su uslijedili, moguće je identificirati elemente vojne strategije i taktike specifične za pogranični način ratovanja koji se obično naziva „mali rat“. Radi se o iznenadnim i brzim napadima na neprijateljsku pozadinu, korištenje manjih odreda, najčešće lake konjice ili pješaštva, za izviđanje ili ometanje neprijatelja itd. Istovremeno, u širem europskom kontekstu, 16. i 17. st. svjedoče o čitavom nizu vojnih inovacija što današnja historiografija prepoznaje kao koncept „vojne revolucije“. Međutim, sam taj koncept pomalo zanemaruje ulogu pograničnog ratovanja u cjelokupnom europskom razvoju vojne strategije i taktike. Iako je „mali rat“ dobro poznat i prije bitke kod Siska, pobjeda u toj bitci i završetak Dugog rata stvorili su određene političko-diplomatske preduvjete za širenje elemenata „malog rata“ diljem Starog kontinenta. Stoga ovaj rad nastoji istražiti kako se spomenuti strateško-taktički elementi korišteni u bitci kod Siska i Dugom ratu manifestiraju u kontekstu Srednje i Zapadne Europe za vrijeme Tridesetogodišnjeg rata.
