U ovom opsežnom znanstvenom radu autori isprva predstavljaju povijesni razvoj prava zaštite morskog okoliša s osobitim naglaskom na MARPOL konvenciju. Potom autori slijede dugu povjesnicu donošenja HNS klonvencije, u nekoliko navrata, na nekoliko diplomatskih konferencija u sjedištu International Maritime Organization u Londonu.U tom sklopu raspravlja se o temeljnim razlozima neuspjeha konvencijskog pokušaja 1084.godine.Glavnina rada zahvaća osnovna obilježja HNS konvencije kakva je donesena 1996. Potanko se iznose razlozi za objektivnu odgovornost brodovlasnika u prvom sloju odgovornosti.Naglasak je potom stavljen na problematiku vrsta supstanci koje su obuhvaćene konvencijom.Detaljno su predstavljeni i nosivi instituti Konvencije:obvezno osiguranje, Responder Immunity, Actio directa, da bi se potom elaboriralo rješenje koje predastavlja drugi sloj odgovornosti (Two-tier system).Osobito je zanimljivo elaboriranje razloga koji su pridonijeli neprihvaćanju, tj. nedovoljnom ratifikacijskom prihvaćanju HNS konvencije u godinama nakon njezina donošenja.Opsežno se analiziraju prijedlozi radnih grupa u smjeru iznalaženja izlaza za prihvasćanje Konvencije.Dobar dio rada zauzima analiza novoga prava, dakle usvojenog Protokola iz 2010.godine, koji sa izvornim tekstom sačinjava kompilacijski međunarodni sporazum. Zaključni dio rada još podrobnije elaborira «obuhvat i karakteristike opasnih i štetnih tvari u HNS konvenciji».
