U radu se analitički određuju funkcije pojedinih predodžbi o Francuzima u predloženim književnim opusima u novijoj hrvatskoj književnosti. Pritom se izdvajaju dvije paradigme u analiziranim tekstovima: paradigma pobjednika iz koje se ističu predodžbe o Francuzima u Vojnovića i Begovića (a koja je starija paradigma koja nastaje na samom početku novije hrvatske proze te je već nalazimo u Nemčićevim Putositnicama i nešto kasnije u Šenoinoj povjestici Propast Venecije) i paradigma gubitnika odnosno drugog pogleda ili distance epiloga Napoleonovog doba iz koje se izdvajaju predodžbe o Francuzima u Novaka i Gjalskog.
