Važnost kvalitete izgovora u stranom jeziku mijenjala se kroz povijest od toga da je izgovor temelj za poučavanje stranog jezika do toga da je potpuno nevažan. Tijekom posljednja dva desetljeća važnost izgovora u stranom jeziku opet raste i otvara se pitanje kriterija za procjenu kvalitete. Suvremeni pristupi poučavanju stranog jezika odmiču se od idealnog izgovora izvornog govornika kao cilja u poučavanju već se govori o razabirljivosti i razumljivosti govornika/učenika. Osim spomenutih komunikacijskih konstrukta (razabirljivost, razumljivost i prisutnost stranog akcenta) prilikom procjene izgovora otvara se pitanje jezične jedinice koja se procjenjuje (segment, riječ, suprasegmentalna obilježja) i metoda pomoću koje se procjenjuje (različite skale za procjenu) u čemu se rezultati istraživanja također razlikuju. Unatoč znanstvenom interesu za procjenu izgovora, o čemu će više biti govora u prvome dijelu izlaganja, istraživački rezultati polako prodiru u metodiku poučavanja izgovora iako nastavnici stranih jezika i dalje pokazuju određenu nesigurnost prema toj vještini. Kako bi se provjerili stavovi hrvatskih nastavnika stranih jezika provedeno je istraživanje o stavovima koje je uključilo sljedeće teme: govorne vještine, uključenost izgovora u kurikul, stavove, mišljenja i iskustva nastavnika o poučavanju izgovora te različite aspekte nastavničkog iskustva. Rezultati pokazuju da se izgovor u nastavi najčešće izbjegava, jednako kao i aktivnosti vezane uz izgovor koje nisu obvezne u programu.
