| الوصف: |
Gradovi 21. stoljeća mijenjaju se pod snažnim utjecajem rapidne urbanizacije, globalizacije te razvoja informacijsko – komunikacijske tehnologije. Posljedice njihova utjecaja su i nastojanja da se gradovi razvijaju na temeljnim principima održivosti, koji postaju dominantan diskurs postmodernog društva. Unutarnja logika razvoja pokazuje da ne postoji jedan univerzalan način razvoja gradova, već da se oni razvijaju sukladno socio-kulturnim te prostorno-vremenskim specifičnostima. Taj prostor svojevrsne neizvjesnosti, čuva zalihu ili „višak“ mogućnosti koji u razvojnom smislu omogućuje promjene smjera, upisivanje razlika, te prilagodbu lokalno deriviranih inovacija. Tržnica je u urbanim okvirima oduvijek bila prostor par excellence. Ona je jedna od najotpornijih urbanih institucija, ishodište i pokretač razvoja urbsa. Zauzimajući središnje mjesto, povijesno, u strukturi grada snažno se upisuje u njegov identitet kao javni prostor interakcija, razmjene i susreta, zbog čega se u suvremenoj postmodernoj paradigmi održivog razvoja grada, afirmira kao mjesto velikog razvojnog potencijala. Cilj doktorske disertacije bio je ispitati transformativne potencijale zagrebačkih tržnica u kontekstu postmodernog paradigmatskog pristupa gradu koji se temelji na vrijednostima održivosti. Kako bi se odgovorilo na postavljene ciljeve i hipoteze istraživanja korišten je postpozitivistički metodološki pristup. Prije provedbe istraživanja, napravljena je analiza stanja prema relevantnoj dokumentaciji. U istraživanju je korištena kvantitativna metodologija na uzorku studenata specifičnih studijskih usmjerenja (N = 300) te na uzorku posjetitelja zagrebačkih tržnica (N = 297). Također, korištena je kvalitativna metodologija na uzorku 45 sudionika koji pripadaju trima skupinama: posjetiteljima, prodavačima te stručnjacima (civilni akteri, urbanisti/arhitekti, krajobrazni arhitekti, pripadnici lokalne vlasti). Različite društvene skupine, usprkos različitim značenjima koja pridaju tržnicama, tržnicu percipiraju kao mjesto ekološke, ekonomske, socijalne i kulturne održivosti. S obzirom na različite odnose društvenih odnosa koji se odvijaju na prostorima tržnice, zagrebačke se tržnice mogu percipirati kao specifična socijalna infrastruktura grada te kao mjesto jačanja i generiranja socijalnog kapitala među članovima lokalne zajednice. Konačno, tržnice možemo smatrati mjestima koja se (su)oblikuju prema postmodernim vrijednostima uključivosti, participativnosti i održivosti. |
