Bakterije roda Enterococcus (E.) sastavni su dio mikroflore probavnog sustava ljudi i životinja, a E. faecalis i E. faecium najčešće su patogene vrste u ptica kućnih ljubimaca. Razvoj rezistencije na antimikrobne tvari značajan je problem u humanoj i veterinarskoj medicini, čemu osobito doprinosi neprikladna primjena antibiotika u svih vrsta životinja, pa tako i u ptica kućnih ljubimaca. Diljem svijeta sve više zabrinjava pojava multirezistentnih sojeva enterokoka, a dokazano je i kako su slobodno živuće divlje ptice moguć rezervoar enterokoka rezistentnih na vankomicin i gentamicin, ali i da ptice držane u zatočeništvu mogu biti potencijalni izvor multirezistentnih izolata. Cilj ovog istraživanja bio je odrediti u kojoj mjeri se bakterije Enterococcus spp. izdvajaju iz ptica kućnih ljubimaca te njihovu osjetljivost na antimikrobne tvari. Od ukupnog broja uzetih uzoraka podrijetlom od različitih vrsta ptica kućnih ljubimaca, iz njih 3, 87% izdvojene su bakterije roda Enterococcus te su metodom MALDI TOF identificirane vrste E. faecalis i E. faecium/E. hirae. Rezistencija se najčešće očitovala na amoksicilin, cefaleksin, gentamicin, flumekvin, penicilin i tilozin, dok se na enrofloksacin, marbofloksacin, streptomicin i trimetoprim/sulfametoksazol rezistencija najrjeđe očitovala. Jedan izolat bio je rezistentan na tri ispitivane antimikrobne tvari, jedan na četiri, dok su preostala tri izolata bila višestruko rezistentna na 7 i više istraživanih antibiotika. Izolat E. faecalis izdvojen iz afričke sive papige bio je rezistentan na svih 12 ispitivanih antibiotika. Dobiveni rezultati potvrđuju kako ptice kućni ljubimci mogu predstavljati izvor rezistentnih enterokoka za životinje i ljude. Neophodna su dodatna istraživanja na većem broju uzoraka kako bi se ovi rezultati potvrdili, a primjenom modernih molekularnih metoda dokazali geni rezistencije i drugi mehanizmi virulencije.
