Bihaćki govori zauzimaju posebno mjesto unutar zapadnobosanskog dijalekta, i to zapadnobosanskog poddijalekta, koji u osnovi predstavlja novoštokavski ikavski govor s određenim odstupanjima u korist jekavske ili ekavske zamjene. Govori bihaćkoga područja sinkronijski su opisani kroz dvije razine, fonološku i morfološku. U fonološkoj su analizi prikazane najznačajnije osobitosti vokalizma, akcentuacije i konsonantizma. U morfološkoj analizi prikazane su najistaknutije osobine podijeljene prema vrstama riječi. Posebno su opisani govori muslimana, katolika i pravoslavaca koji danas žive na bihaćkome području te upoređeni sa posljednjim istraživanim stanjem koje datira u nauci. Istraživanje je provedno prema unaprijed iscrtanoj karti, upitniku za dvije istraživane razine koji je prethodno sastavljen za tu prigodu, Upitnik za govore bihaćkog područja (fonologija i morfologija) te snimkama iz slobodnog govora. Opisane su i one osobitosti po kojima se ovaj govor najviše izdvaja u odnosu na ostale govore zapadnoga dijalekta (zapadnobosanskih ikavskošćakavskih govora). Time su potvrđene obje navedene hipoteze i ostvareni zadani ciljevi rada. Potvrđene su i naglašene osobine novoštokavskog ikavskog dijalekta te je ukazano na postojanje starijeg jezičnog stanja, kao i inovacija u istraživanim govorima koje su rezultat novijih migracija ili suvremenijeg načina života. Utvrđeno je i koje su osobine stabilne, tj. koje se (nesvjesno) zadržavaju u istraživanim govorima. Na kraju je dan opis lingvistički vrlo značajnog područja u kojem se sijeku i neke vrlo važne izoglose. The speeches of Bihać area occupy a special place within the West-Bosnian dialect, or more specifically the West-Bosnian sub-dialect, which is essentially the New-Shtokavian Ikavian speech with some deviations in favor of the Jekavian or Ekavian replacement. The speeches of the Bihać region are described synchronically on two levels, phonological and morphological. The phonological analysis shows the most significant features of vowels, consonants and accents. The morphological analysis shows the most prominent features according to word classes. The speeches of Muslims, Catholics and Orthodox who now live in the Bihać area are described separately and compared to the latest research to date. The research was conducted according to a pre-drawn map, the recordings of speech within a natural context and a questionnaire for the two levels researched, which was previously prepared for the occasion – Questionnaire for speeches in the Bihać area (phonology and morphology). The features by which this speech stands out the most in relation to other Western dialect speeches (West-Bosnian Ikavian-Shchakavian speeches) were also described. This confirmed both of the hypotheses and realized the goals set in this thesis. The features of the New-Shtokavian Ikavian dialect were confirmed and emphasized, and the existence of an older state of the dialect was indicated. Also, the thesis indicated innovations in the researched speeches which resulted from recent migrations or a more modern lifestyle. The stable features were also determined, i.e. the features that (unwittingly) linger in the researched speeches. Finally, the thesis provides a description of linguistically very significant area, in which some very important isoglosses intersect.
