Rad se bavi morfologijom i posebnostima genitiva u ruskom i hrvatskom jeziku. Objašnjene su osnovne karakteristike genitiva kao padeža, poput činjenice da se koristi kao direktni objekt negiranih rečenica, ili potvrdnih, ako je riječ o živim bićima. Navode se sklonidbe staroslavenskog jezika, s kojima se uspoređuju sklonidbe suvremenog književnog ruskog i hrvatskog jezika. Također se uspoređuje upotreba genitiva u partitivnom i posvojnom značenju. Dolazi se do zaključka da, iako postoje podudarnosti u morfologiji, hrvatski se genitiv puno više razlikuje od zajedničke slavenske osnove. Ruski je konzervativniji po u vezi s nastavcima, dok hrvatski uvodi neke inovacije.
